Miloš Golubović

Miloš Golubović (1888-1961)

 O Autoru:

 

Miloš Golubović je kao veoma mlad slikar pronašao stilska polazišta u modifikovanom impresionizmu i simbolizmu koje je mogao da vidi na svojim mnogobrojnim putovanjima. Međutim, kao ratni slikar znatno se približio realizmu, ali ni tada nije bio pripadnik akademizovanog relizma već specifičnoj estetičkoj mešavini ranijih i novih slikarskih pristupa koji su jasno otkrivali njegov likovni senzibilitet sklon slobodnijem izrazu. Između dva svetska rata najpre se potpuno prepustio simbolističkoj poetici a nešto kasnije i manirizmu, posebno u portretskim i alegorijskim temama. Veoma su značajne i njegove teme manirističkih aktova u kojima je dostigao neke od zenitnih tačaka srpskog slikarstva tog perioda. Istovremeno je u paradnim portretima značajnih ličnosti pribegavao ponešto romantizovanom akademskom realizmu veoma naglašavajući vlastitu personalizovanu likovnost u karakterizaciji prikazanih likova.

Danica Antić

Danica Antić (1910-1989)

Prelja 

Ulje na kartonu, 100×70 cm.
Oko 1947.

Slika se pojavljuje u dokumentarnoj emisiji:

„Iz ateljea Beogradskih slikara“

Danica Antić

RTB (Radio televizija Beograd) 1979..

 

 

 
Danica Antić (Beograd, 20. oktobar 1910 — Beograd, 14. januar 1989) bila je srpska slikarka kolorista, koja je svrstana između impresionizma i fovizma. Bila je član slikarske grupe „Desetoro“.
 
Danica Antić je rođena u Beogradu, 20. oktobra 1910. godine gde je završila osvovnu školu i gimnaziju. Od početka svog likovnog školovanja imala je za profesore naše najbolje slikare. U Drugoj ženskoj gimnaziji „Kraljica Natalija” joj je profesor bila Zora Petrović, a od 1931–1934. usavršava se u privatnoj školi našeg velikog slikara Jovana Bijelića. Studije slikarstva nastavlja na Akademiji likovne umetnosti u Beogradu, a 1938. godine prekida studije u Beogradu i odlazi u Pariz na likovne studije. Tamo provodi dve godine da bi se po izbijanju Drugog svetskog rata vratila u zemlju.
 
U toku rata se priključuje NOB-u i rat završava kao crtač u štabu propagandnog odeljenja Prve armije na Sremskom frontu. Po oslobođenju nastavlja studije likovne umetnosti na Akademiji likovne umetnosti u Beogradu u klasi profesora Nedeljka Gvozdenovića.
 
U periodu od 1952. do 1962. godine, radi kao likovni pedagog a posle 1962. pa do svoje smrti stvara kao slobodni umetnik. U toku svog rada imala je studijska putovanja po Francuskoj, Italiji, Švajcarskoj, Grčkoj, Turskoj, Engleskoj, Škotskoj i Alžiru.
 
Dela Danice Antić se čuvaju u javnim zbirkama: Narodnom muzeju i Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, Spomen zbirci Pavla Beljanskog i Poklon zbirci Rajka Mamuzića u Novom Sadu ali i drugim muzejima i privatnim kolekcijama.
 
Umrla je u Beogradu 14. januara 1989. godine.
 
Slikarska grupa „Desetoro“ je zajednički izlagala 1940. godine u Beogradu i Zagrebu. Grupu su sačinjavali: Danica Antić, Borivoj Grujić, Nikola Graovac, Dušan Vlajić, Milivoj Nikolajević, Jurica Ribar, Ljubica Sokić, Stojan Trumić, Aleksa Čelebonović i Bogdan Šuput.[1] Iako po svom sastavu heterogena, grupa se sastojala od 2 žene i 8 muškaraca, bilo je tu akademskih slikara, intelektualaca sa fakultetskim obrazovanjem, ali i slikara po vokaciji, pripadali su raznim društvenim slojevima od radništva do buržoazije. Zajedničko ovoj grupi je bilo to što su svi bili slikari i đaci Jovana Bijelića. Neki od ovih umetnika su stradali u Drugom svetskom ratu, a oni koji su preživeli bili su značajni likovni stvaraoci u posleratnom periodu.